Napad je navodno izveden pod izgovorom kažnjavanja HAMASA ali u principu preko milion i pol građana ove regije pretrpelo je izuzetno velike gubitke. Tokom 22 dana u napadima na nedužno palestinsko stanovništvo bačeno je na tone raketa pa čak i zabranjene fosforne bombe . Stradalo je više od 1500 stanovnika ove regije koju se većinom sačinjavala deca, starci i žene. Isto tako na hiljade ljudi je ranjeno i isto toliko je ostalo i bez krova nad glavom. Među pogođenim zgradama nalazila se i zgrada UN. Komentar na ovu temu dao nam je Ramazana Gozen ,redovni profesor na fakultetu političkih nauka i šef katedre na odsjeku za međunarodne odnose Čankaje Univerziteta u Ankari Gnusni i nepravedni izraelski napadi nažalost nisu zaustavljeni ni od jedne države ili međunarodne organizacije. Više zemalja među kojima se nalazila i Turska vršile su snažne diplomatske radove u smislu zaustavljanja napada ali nažalost ove aktivnosti nisu ostavile dale pozitivne rezultate na vreme .Nakon jednostranog prekida ratnih dejstava od strane Izraela, pojas Gaze je ionako u velikoj meri bio porušen. Dakle prva mera nakon ovog stanja je bila zaceljivanje rana , pružanje neophodne pomoći, zbrižavanje bolesnika ,ponovna izgradnja gradova , pomoć u hrani lekovima i tako dalje. S tim u vezi iz velikog broja zemalja osnovani su fondovi koji su Palestini odredili pomoć u vrednosti od nekoliko stotina miliona dolara. No nakon embarga Izraela pomoć nije u potpunosti dopremljena stanovništvu ove oblasti. Ili kraće rečeno pomoć narodu Palestine je usljed Izraelskog embarga u velikoj meri uskraćena. U pravom smislu reči više od milion i pol stanovnika Gaze osuđeno je na glad i bedu. Veliki deo stanovništva boravi u šatorima, hrana i lekovi stižu samo u određenoj količini i ukoliko upotrebio izraz da su ljudi u ovome regionu ostavljeni na nemilost i umiranje neće biti preterano . Što je još bolnije čitava ova tragedija desila se pred očima svjetske javnosti. Ovaj problem je predstavljao flagrantno kršenje ljudskih prava. Međunarodni sud pravde kao i sve civilne organizacije morale su da osude ovaj zločin. Ovo nije samo ljudska tragedija, već predstavlja kršenje međunarodnog pravnog poretka, jer prema izvještaju sudije iz Južne Afrike Ričarda Goldstona koji je podnio UN-u i Vijeću za ljudska prava navodi se da je Izrael počinio ratni zločin. U Izvještaju se navodi da vinovnici moraju biti kažnjeni i da ĆE u suprotnom Veće bezbjednosti UN-a ovu temu podneti Međunarodnom kaznenom sudu. Na posletku generalni sekretar UN-a Ban Ki Mun zatražio je od izraelskih vlasti da podignu embargo prema pojasu Gaze i dopuste ponovnu izgradnju i sprovođenje međunarodnog pravnog sistema. Ono što je još čudnije je to da je sud u Velikoj Britaniji donio odluku o hapšenju i kažnjavanju ministra vanjskih poslova Izraela Cipi Livnija u slučaju da uđe u Englesku. No, niti izvještaj Goldstouna, niti izvještaj Vijeća bezbjednosti UN-a, kao ni odluka suda Velike Britanije nisu utjecale na Izrael. Što je još veći apsurd premijer Velike Britanije Dejvid Braun, kao i ministar vanjskih poslova Milibant uputili su izvinjenje Cipi Livni zbog odluke suda Velike Britanije i kazali su da će raditi na promeni donijete odluke. I na kraju ni Vijeće bezbjednosti UN-a, ni SAD, ni Francuska, ni Rusija, pa ni Kina nisu učinile nikakav ozbiljan korak u spriječavanju ovog velikog zla. Otvoreno treba reći da je pogrešno očekivati da ove zemlje prema međunarodnom pravnom sistemu mogu kazniti Izrael. Jer napad izraelske vojske na pojas Gaze nije prvi. Izrael je još davne 1950. god. napao na palestinske teritorije, čak je 2004. i 2005. god. dva puta bombardovao zgrade palestinske vlade. Međunarodni pravni akteri, kao i organizacije ni u jednom slučaju nisu uradile ništa na sprečavanju i zaustavljanju izraelske agresije. Međunarodni pravni sistem, kao i ostale organizacije ostao je nijem pred izraelskim zločinima, a iza toga ostali su samo protesti i osude Izraela. Kao i uvijek i ovaj put u velikom broju zemalja svijeta upućene su simpatije Palestincima a osude i protesti Izraelu. Jedan od pokreta u vidu pomoći Palestini krenuo je na put 6. decembra iz Engleske i nosio je pomoć iz 43 zemlje svijeta. Oko 1000 muslimana, hrišćana i jevreja u 250 vozila krenulo je na put sa ciljem da 27. decembra udijele pomoć stanovnicima pojasa Gaze. No, ovog puta uslijedili su problemi Egipta i Izraela, tako da pomoć nije stigla na vrijeme. Turska, kao i još nekoliko zemalja i pored svih diplomatskih ataka nisu uspjele da 27. decembra udijele pomoć napaćenom palestinskom narodu. Na kraju, nijedna zemlja svijeta, nijedna međunarodna organizacija, kao ni civilno društva nisu uspjele djelovati na Izrael. Sada se moramo zapitati koji je uzrok ovog stanja. Zašto nijedna zemlja svijeta, organizacija, lider ili osoba ne mogu spriječiti izraelska nedjela? Zašto i pored kršenja svih međunarodnih pravnih normi prema Izraelu ne sprovodi embargo? Većina osoba će kazati da se radi o „snazi Izraela“. Dakle, odakle Izrael dobija ovu snagu? Odgovor na ova pitanja trudićemo se da damo u narednim političkim aktuelnostima. Pročitali smo komentar Ramazana Gozena redovnog profesora na fakultetu političkih nauka i šefa katedre na odsjeku za međunarodne odnose Čankaje Univerziteta u Ankari